Teenagers' lives

Tračarenje

Generalna — Autor darkangel @ 20:49
Devojke, devojke, devojke... Mi jako volimo da tračarimo. Jako. Ali, zašto?
Mnogi to rade da bi skrenule pažnju na sebe uvek imajući neku ''svežu pričicu''. Neki to rade samo da bi ocrnile osobe koje mrze i podigle svoj moral.
Najčešće imamo nekog neprijatelja na kom uvek nađemo neku manu. A da li smo mi savršeni?
Ne. U ženskom društvu šesto ćete čuti nešto poput ovoga:
''Pogledaj Saškinu frizuru! K'o da je stavila braon kacigu na glavu'' ili ''Da li je to ona danas sama kuvala? Kosa joj je masna kao tiganj'' i slično. Ti komentari su obično ''duhoviti'' i ljudi su najkreativniji kad su u pitanju komentari na nešto što je neko obukao ili uradio.
Ljudi često ne umeju da kažu istinu u lice. Zato govore nekoj osobi nešto iza leđa. Najbolje je biti direktan i staviti osobi do znanja šta misliš o njoj. Ali uvrede ne dolaze u obzir.
Koga možeš da ogovaraš?
-Poznatu ličnost
-Natavnike
-Neprijatelja ili bivšeg
A koga ne?
-Drugarice
-Članove porodice
-Invalide
Nije lepo da pričaš priče o osobama koje su invalidne od rođenja, a kamoli da im se rugaš. Zamisli sebe na njihovom mestu. Kako bi se ti osećala? Ne baš lepo. Ne kažem, OK je da nekada izneseš mišljenje o nekom, ali nikako nemoj da pričaš ružno o bližnjima.
A šta je sa žrtvama ogovaranja?
Kako da reaguješ ako čuješ da neko priča nešto loše o tebi?
Pa, priđi im i reci nešto poput: ''Veoma zanimljiva tema. Mogu li da se ubacim u razgovor?''
Biće zaprepašćeni. Kod osoba poput emotivni ispadi ne pale. Nikako nemoj da priđeš tračari i kažeš joj: ''Znaš, nemoj da pričaš tako o meni. To nije lepo od tebe.'', jer će joj to dati još više povoda da te ocrnjuje. Govoriće da si mamina maza i kukavica. Pokaži stav. Suprotstavi im se i nemoj da pokažeš da te to što one pričaju o tebi imalo pogađa. Puno uspeha u tome!

Istina... ili laž?

Generalna — Autor darkangel @ 20:20

Svi mi lažemo. Ma dajte! Svima se desi.
To je donekle OK. Ali ako postane navika, može da bude gadno.
Postavlja se pitanje: zašto lažemo? Pa, postoji mnogo slučajeva. Ovo su samo neki od mnogobrojnih:

1. Izgovori
Da, da... Stari dobri izgovori... Nije lepo, ali mora se... Često svaljujemo krivicu na nevinog ili smišljamo najkomplikovanije izgovore... Ali, ako to pređe u naviku... I postane osobina... Može biti gadno. A i nisu svi ljudi tolerantni: neki će poverovati, neki ne, a neki neće hteti ni da slušaju izgovore... Zašto jednostavno ne priznati? Pa, zvuči lako. Ali, to ne mogu svi. Ukoliko ste bili dovoljno hrabri da dodjete kasno kuci posle izlaska ili tresnete maminu skupocenu vazu o zid iz besa, dokažite svoju hrabrost još jednom. Suočite se sa istinom. Priznaj ili se izvini - možda ti i bude oprošteno. Ali, uvek budi spreman na rizik koji ovo donosi. Možda ćeš biti kažnjen - ali će ti bar savest biti čista.

2. Hvalisanje
Ljudi veoma često izmišljaju pričice i prepričavaju izmišljene događaje da bi zabavili ljude oko sebe. Zar tvoj život nije zabavan? Devojke najčešće spominju šta se desilo sa nekom ''njenom drugaricom'' sa Novog Zelanda ili Južne Koreje. Takođe vole da se hvale skupom odećom ili osvojenim ''dobrim komadima''... A čak 63% njih se hvali svojom veličinom grudnjaka. Devojke jako vole da lažu. I tračare. Ali o tome kasnije...Momci takođe vole da se hvale svojim ''avanturicama'' ili rezultatima na nekoj utakmici... Ali, ipak ti dođe da se upitaš - da li je sve to tačno? Nećeš to naglas da pitaš - neka uživa u ugođaju. Takođe ni da je ismeješ - bilo bi previše grubo. Pa šta onda? Ili se ne obaziri na to što priča ili je jednom odvoji u stranu i pitaj je zašto to radi. Ali čekaj... A da li ti izmišljaš pričice? A zašto? Trudi se da ne izmišljaš toliko, mnogi već sumnjaju u tvoje reči...

3. Spašavanje
Da li ste nekada bili u situaciji da morate da lažete da biste spasli druga u nevolji? E, to je već nešto. Ako ste spremni da krivicu svalite na druge, zašto ne biste mogli i na sebe? Drug će vam isto tako pomoći jednom kad vi budete u nevolji, a tako ćete i učvrstivati svoje prijateljstvo. Ako lažete u korist drugih, to je dobro, ali nemojte preterivati.

I na kraju, trebate da imate jednu stvar na umu: možete lagati, ali sitne bele laži se mogu pretvoriti u jednu ogromnu i stvoriti vam silne probleme - gubljenje prijatelja, dokaz, ukidanje džeparca itd.
Sve je OK dok je umereno.


Problemi u vezi simpatije

Generalna — Autor darkangel @ 20:14

 

Da, da... Malo neprijatna tema... Niko ne voli da priča puno o tome, ali možda ovde nađete nešto korisno i utešno... Pa, da počnemo...

Daklem, poznato je da čuvanje tajne nije baš preporučljivo dugo čuvati i da se na kraju uvek morate nekom otvoriti.

Ali, kome? - Pitanje je sad... Mami? Drugarici? Sestri?
Odgovor sledi: onome kome najviše verujete. U svakom pogledu. Važno je da ne morate da se brinete da li će vas ta osoba ismejati ili, u najgorem slučaju, izdati.

Mami uvek možete da se poverite. Ali je malo zeznuto. Neki od vas će sigurno pomisliti: kevi? Ma šta ona konta? E pa, konta, konta, nego šta… Zar ne mislite da ona nije kroz sve to prošla? Naravno, ali ako je starija ne možete očekivati da vas razume. Dajmo jedan primer:
Recimo, zaljubila si se u nekog rockera. Voli tvrde zvukove, žestok je itd. itd.
Kako mama reaguje na to?
,,Ma šta će ti on, uvućiće te u svet droge (obožavaju da to govore), sigurno je I grub… A, uostalom, kakva je to muzika? Sve samo bubnjanje…’’ i slično.
Ali, ako te razume, može ti dati mnogo korisnih saveta…

A drugarice? Tanka žica. Nikad ne znaš kome da veruješ. Drugarica će te uvek razumeti I podržati, jer se I ona sigurna oseća slično I zna kako je biti u pubertetu. Pa još I zaljubljen. Kuku lele! Dakle, najbolje neka to bude tvoja naj naj naj drugarica.

A šta je sa sestrama? Uhh. Pa, dobro, ako je sestra starija I zrelija od tebe, I, naravno, ako ste u dobrim odnosima, što se ne bi njoj poverila? Nemaš nikog rođenijeg. Ali, oprez: kao I drugarica, I sestra može da te ismeje ili izda ako nisi bliska sa njom.

I na kraju, ako ti nije nijedna od ovih stvari osposobljena, uvek postoji i dnevnik... On te sigurno nikada neće povrediti...


Otvaranje

Generalna — Autor darkangel @ 20:03

Znamo kome da se otvorimo. Ali problem je samo otvaranje ljudima. Kako? Šta? Ali, ja sam tu da vas obavestim i o tome. Pa, emocije... Da, vrlo osetljiva tema... Mnogi se stide da se otvore. Plaše se da će zvučiti patetično i izlizano. Ali, ako se otvaraš bližnjoj osobi, nećeš se stideti ili osećati glupo. Naučnici kažu da čovek treba da iskreno razgovara sa nekom osobom bar 5 minuta na dan. U suprotnom, pućićete. Verujte mi, ne biste voleli da iskusite taj osećaj. Treba izbaciti sve iz sebe. Negativna osećanja plačem i razgovorom, a energiju sportskim aktivnostima, što, između ostalog, obuhvata i gađanje jastucima i skakanje po krevetu... Pa, srećno u tome! I da znate: meni se uvek možete otvoriti a i ja računam na vas. Moja e-mail adresa je uvek spremna na nove mejlove: darker.girl@gmail.com

Cmok!


Šta čini život tinejdžera?

Generalna — Autor darkangel @ 19:22

Svi roditelji misle: lako je nama, sve će to proći... Kad ono - ništa. Oni čak ni ne znaju iz čega se sastoji naš život. Misle: šta je problem? Ideš u školu, zaljubljuješ se... A šta to donosi? Bol, tugu, muke... I još mnogo toga... Oni čak ni ne znaju šta se dešava u našim glavama... Pa, kad malo bolje razmisliš, ne ubijaju se od muke da saznaju... Pa, ako si ti roditelj, sad ću da ti ''očitam bukvicu''...


Život tinejdžera

Generalna — Autor darkangel @ 19:17
Mi, tinejdžeri, najbolje znamo kako je to biti jedan od nas. Na ovom blogu ću vam otkriti kako je nama, a ako si i ti tinejdžer, onda ću ti razjasniti mnoge nedoumice... Pa, čitajte ako već morate...